🗞
INTERVJU S MARIOM KOVAČEM
"Prijenos predstava Londonskog
Nacionalnog Kazališta je kao
prijenos utakmica Lige prvaka"
Redatelj MARIO KOVAČ jedno je od najpoznatijih lica nezavisnog hrvatskog kazališta. Njegovi interesi već desetljećima meandriraju kroz razne vrste kreativnog stvaralaštva - od DJ-iranja, preko kvizova, do književnosti. Mario na MALOM FESTIVALU sudjeluje kao autor kazališnog kviza kojeg u proširenoj stvarnosti vode dva virtualna avatara - glumica Tea i kazališni miš Tar. Uoči otvaranja festivala 1. svibnja, upitali smo ga nekoliko pitanja.
Mario, kako bi opisao proteklih godinu dana u smislu utjecaja na nezavisno kazalište?
Protekla godina je bila izazovna za cijelu planetu, sve ljude i apsolutno sva zanimanja (osim filmskih montažera, njima se ništa nije promijenilo) pa tako i za nezavisna kazališta. Nama je zasigurno bilo teže nego kolegama u gradskim i državnim institucijama zbog onemogućenosti prodaje i distribucije predstava ali mnogim drugim zanimanjima je bilo još teže (pogotovo sektoru ugostiteljstva, npr.) pa treba izdržati.
Početak ove godine obilježio si humanitarnim angažmanom u kazalištu za potresom pogođena područja. Kako je to prošlo i postoje li planovi za dalje?
Za sada ide sjajno a planiramo i da traje dok god ima dobre volje kod kazalištaraca koji volonterski gostuju. Moram priznati da je i na nas terapeutski djelovalo često igranje predstava u Sisku, Petrinji, Hrv. Kostajnici i okolnim mjestima jer smo se zaželjeli glume pred živim ljudima tijekom prisilne lockdown pauze. A vjerujem kako su naše predstave i publici olakšale izazovne i teške dane nakon potresa.
Kako pandemija utječe na kazalište i publiku? Kako će dugoročno utjecati?
Već sada utječe jako loše, a plašim se da bi moglo biti i gore, ponajviše u gubitku publike koja će s više bojazni birati na koja javna događanja će ići. U mnoge ljude je ušao neki strah i bojim se da bi predstave, koncerti, festivali i slična događanja to mogli osjetiti na smanjenju posjećenosti. S druge strane, možda nije loše ovo vrijeme pojačano raditi na sebi i učiti nove vještine i sticati nova znanja koja nam do sada nisu trebala ili nismo imali vremena za njih.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočava nezavisno kazalište u Hrvatskoj?
Najveći problemi su financijske prirode, a najveći izazovi ipak estetske: kako biti što bolji sa što manje novca.
Gledaš li online predstave?
Gledam, pratim, obrazujem se. Uglavnom mi to nije TO, nedostaje mi direktni kontakt, pogled na glumca, smijeh publike u istoj prostoriji, komunalno društveno iskustvo. Ali, pogledao sam neke predstave Londonskog Nacionalnog Kazališta i to je, tehnički gledano, godinama ispred nas - prijenos njihovih predstava je kao prijenos utakmica Lige prvaka: desetak kamera iz svih kutova, zumiranje, detalji... Možda bi mogli nešto od njih naučiti.
Imaš li poruku za publiku Malog festivala?
Nikada nemojte odrasti, to je skroz dosadno i bezveze.
(ib, foto: privatna arhiva)
PRETPLATI SE NA NEWSLETTER MALOG FESTIVALA
